Obiteljska poduzeća nisu baš svaki dan u vijestima iako treba znati da je upravo obiteljsko poduzeće temelj rasta svih ekonomija. Kad će to postati jasno i nama u Hrvatskoj još nije jasno. Možda bi nadležni trebali pogledati što se događa u našem susjedstvu pa i zajednici koje smo dio. Obiteljska poduzeća čine preko 60% svih poduzeća u Europi i Amerikama i stoga su važan čimbenik svjetskog gospodarstva. Istraživanje koje je proveo Ernst&Young, pokazalo je da 60% obiteljskih poduzeća u 2012. godini objavilo rast od 5% ili više, dok je jedno od šest poduzeća imalo rast od barem 15%.
Ovi su rezultati posebno značajni kada se zna da su tri četvrtine ispitanih poduzeća iz Europe i SAD-a. A tamo su bila suočena s izuzetno nepovoljnim gospodarskim prilikama. Iako možemo reći da svako poduzeće ima veliku vjerojatnost zapadanja u kriznu situaciju, a da mala, obiteljska poduzeća krizu osjećaju stalno. Nedostatak kvalitetnih ljudi i ostalih resursa zahtijeva krizni menadžment vrhunske razine čak i kad za prevladavanje krize nije napravljen krizni plan. Jedno od najvećih njemačkih poduzeća i pokretača njemačkog gospodarstva je obiteljska tvrtka Mittelstand. Francuska tvrtka Lactalis, najveća mliječna grupacija u svijetu, prisutna i u Hrvatskoj putem Dukata, također je obiteljsko poduzeće.
To dokazuje da obiteljska poduzeća uspijevaju zahvaljujući drugačijem stilu upravljanja. Komunikacija, čak i krizno komuniciranje kod malih je poduzeća puno jednostavnije, a zaposlenici vrlo brzo postaju tim za upravljanje krizom i bez formalnih priprema. Bez obzira na njihovu veličinu, obiteljska se poduzeća brže prilagođavaju promjenama što ih čini otpornijima. Ključni faktor njihovog održivog uspjeha je prvenstveno dugoročna vizija.
Poduzeće treba integrirati održivost
Održivost prestaje biti važna samo kao priča za novinare. Poduzetnici smatraju da je održivost važan dio uspjeha za poduzeće. Često pričamo o tome kako profit, rezultat ili promet ne bi smjeli biti jedino mjerilo uspješnosti neke organizacije. Međutim navike se teško mijenjaju iako i tu ima pomaka. Istraživanje o korporativnoj održivosti je obuhvatilo skoro 1.000 viših menadžera, predstavnika civilnog društva i akademskih stručnjaka. Ispitanici dolaze iz više zemalja i gospodarskih sektora. Istraživanje je pokazalo kako viši menadžeri vjeruju da nas ovo desetljeće može uvesti u novu eru. U njoj će održivost biti potpuno integrirana u poduzeće i sve sfere poslovanja. Također se otkrilo da su čelnici Uprava više nego ikad razmišljaju slično. Uvjereni su kako je nužno da pitanja okoliša, društvene odgovornosti i korporativnog upravljanja budu ugrađena u samu srž poslovanja.
Uvjereni su da održivost vodi do sveukupne uspješnosti poslovanja. Poriv za djelovanjem prebacio se tako iz sfere moralnosti na poslovni razlog. Isto tako, menadžeri vide značajan napredak u provođenju njihovih planova za integraciju održivosti u poduzeće. Edukaciju i usvajanje potrebnih vještina unutar poduzeća kao vide kao preduvjete postizanja promjene. Navode da u tome pomažu i upute za menadžere kako uspješno voditi ljude i poslovanje. U trenutku kada se gospodarstvo oporavlja, najbolji je trenutak za izgradnju globalne ekonomije na održiv način.
Poduzeće prepuno paralelnih svjetova
Htjeli bi smo da vrijednosti poduzeća budu prisutne u svakom radniku, a zaboravljamo da je poduzeće prepuno paralelnih svjetova. I što je još gore, ti paralelni svjetovi se gotovo i ne dodiruju, a kada im to i uspije obično pucaju munje i gromovi. U današnjem svijetu promjene se odvijaju sve brže te ih je teško pratiti starom strukturom upravljanja. Dapače, poduzeća nisu spremna na prilagodbu promjenama prvenstveno zbog hijerarhijski organiziranih sustava menadžmenta. Takvi sustavi, kreirani s ciljem koordinacije velikih grupa ljudi, pogodni su za okruženja konzistentnih isporuka proizvoda i usluga i neophodni su za dobro funkcioniranje organizacija.
Menadžment osigurava stabilnost i učinkovitost nužne kako bi se poduzećima dobro upravljalo. Profesor John Kotter s Harvard Business School u svojoj novoj knjizi, Accelerate: Building Strategic Agility for a Faster-Moving World, objašnjava kako današnja poduzeća imaju paralelne svjetove unutar sebe kojima uspostavljaju nove, fleksibilnije menadžment sustave. Oni su idealan nadomjestak za birokratizirane strukture zbog kojih ponekad govorimo da je takvim poduzećima liderstvo u krizi. Kotter drži da iza hijerarhijskog sustava simultano postoji sekundarni sustav s vlastitom mrežnom strukturom, sačinjen od dijagonalnog presjeka zaposlenika iz svih slojeva organizacije, i taj sustav obiluje strateškim inicijativama. Stoga je nužno sustave unutar poduzeća usmjeriti na projekte, timove, procese kako bi što brže reagirali na promjene u okolini, a istovremeno radili na raslojavanju paralelnih sustava koji su ostaci davnih načina poslovanja.
